Kazino Online

Danas je prvi travanj, a nekada je to bio prvi april. Dobro je bilo aprilililili. Prolaze vremena, mijenja se jezik, navike, običaji, a nekako i sve drugo izgleda različito. Kuda ide ovaj svijet, ponekada se pitam i ne uspijevam si dati odgovor. Stvari se pogoršavaju, a pretpostavljam da i moje godine čine svoje; što si stariji to više postaješ pesimist i gledaš na budućnost s manje svjetla. Valjda je tako u prirodi čovjeka. Nije mi niti palo na pamet da nekome napravim prvoaprilsku šalu jutros.

Konačno smo potpuno u Europi, punopravni član. Vidim da je puno ljudi jako zadovoljno s time jer im se čini, tako nam tvrde naši političari, da smo dostigli značajan cilj. Ali..., čak i oni najzadovoljniji, najuvjereniji da trebamo biti sustavni dio Europske Zajednice, vide da nije zlato sve što sije. Svi su se osobno uvjerili u porast cijena nakon uvođenja eura. I prije toga su cijene rasle, a sada riskiramo inflaciju kakvu smo svojedobno imali u Jugoslaviji. Jedina dobra stvar je što nema više granice prema Sloveniji. Ja živim blizu Ilirske Bistrice i bar jenom tjedno skočim tamo u nabavu; gotovo sve košta manje.

Hajde, nemojte se smijati imenu, to jeste nadimku Hrčak. To mi je od maloga. Nisam uspijevao progutati hranu. Žvakao bih i žvakao u nedogled, ali nisam uspijevao progutati. da bih to na kraju posla dole uvijek sam morao pijuckati vodu da bi sadržaju kliznuo do želudca. Videći količinu vode koja mi je bila potrebna uz svaki obrok, rekao bi čovjek da sam bio mršav jer uz puno vode u stomak ne može stati i puno hrane. Ne znam kako, znam da se protivi znanosti, ali sam bio debeljuco. Tako je išlo sve do neke jedanaeste, dvanaeste godine mog života kada sam iznenada počeo gutati potpuno normalno, kao i svi drugi, iz nekog nerazumljivog razloga. Uz to sam počeo i jako rasti, pa sam se izdužio i prestao biti debeljuškast.

Ovo je postalo nepodnošljivo! Poslije svih peripetija koje smo u zadnje vrijeme prošli, samo nam je nedostajao jedan pravi rat. Zanimljivo je kako ljudi na njega gledaju, kao pravi nogometni navijači. Nije važno tko ima pravo, važno je tko mi je simpatičan ili još značajnije, koga ne podnosim, za ne reći mrzim. Malo njih gleda stvarnost, ono što nam se već događa i što nam se, ne daj Bože, može dogoditi.

Hi svima! Evo mene iz Engleske. Melankonija i nedostatak rodnog kraja me često potjeraju na mrežu s naših strana. Vidim da je ovdje osnova kockanje, ali ima i puno interesantnih stvari koje nisu vezane za samu temu. Ja s hazardnim igrama nemam puno veze. Probao sam par puta u živo, na jednom famoznom mjestu u Njemačkoj, i isto tako i online, preko Interneta. Nekako me to ostavlja hladnim. Mogućnost da stučem pare mi se čini toliko mala da me uopće ne uzbuđuje pomisao na tako nešto. Ovdje u Engleskoj je jako popularno klađenje. Kladi se na sve, počevši od nogometnih utakmica, ostalih sportskih događaja, pa i do toga hoće li se kraljica pojaviti u javnosti do kraja mjeseca. Strast je velika i ima puno Engleza koji su ovisni o tome. Jesam se i ja par puta okladio, ali s malo uspjeha. Trebao bih naći nekoga tko će ulagati pare suprotno od mene: on bi se sigurno brzo i sigurno obogatio.

Evo za par dana počinje period blagdana. Ja ih tako zovem jer se riječ praznici odnosi na nešto prazno, što mi se ne dopada. Ja bih svima nama darovao jednu veliku stvar, kraj ove boleštine, ali ne znam kako bih to izveo. Rekli su nam da će nas cjepivo izvući iz ove nevolje. Gledam statistike zaraženih, ne samo naše nego i po drugim europskim državama. Svagdje je situacija gora nego što je bilo bez cjepiva, a svi nastavljaju inzistirati na tome da se trebamo i dalje bockati. Stigli smo na treću dozu, a neki su već i kod četvrte. Sve mi se čini da je cjepivo korisno samo onima koji ga proizvode. Ja odoh igrati u kazino online da me prođe ova ljutnja, a svima vama želim ugodne blagdane!

Evo mene opet. Prošlo je više od godinu dana. Sve je drukčije, ali se ništa nije promijenilo. Smiješan vam je ovaj moj zaključak. Mogu misliti! Sada imamo cjepivo protiv virusa koji nas maltretira, ali je on još uvijek ovdje. Prošle godine more je bilo hladnije, ali sam i ove išao na kupanja; bilo je ugodnije jer je bilo toplije, pa sam više uživa, ali sam uživao i lani. More je more i neka mi ga nitko ne dira! Jutros sam se probudio i čini se da je jesen konačno pokazala svoje lice; vani je tmurno i kišno. Zahladilo je, a ovo godine će grijanje biti puno skuplje: to me zabrinjava jer je moja plaća uvijek ista. Svjestan sam i toga da je već činjenica da je dobivam dobra stvar jer je u ovom periodu puno prijatelja i poznanika ostalo bez posla i bez primanja. Pozdrav svima vama kockarima i oprostite na ovom upadu van teme.

Da li ste jučer uvečer vidjeli finale europskog prvenstva u nogometu? Teška i dosadna utakmica. Malo lijepih tehničkih poteza, driblinga i udaraca prema golu. Šansi gotovo da i nije bilo. Kao da su oba tima čekala penale. Na kraju su Talijani bili spretniji i sretniji i odnijeli doma trofej.

Ono što je interesantno, jeste ponašanje Engleza nakon utakmice. Čuo sam jednog prijatelja koji živi u Italiji i koji je s društvom išao na finalnu utakmicu. Rekao mi je da su ih Englezi čekali van stadiona i da su ih dobro premlatili. Jednom njegovom prijatelju su izbili dva zuba. Kaže mi da su dobro i prošli jer je policija intervenirala i spriječila nagore. Ako se dobro sjećam, upravo su otočani iskovali izraz "fair play", korektna igra, ali su izgleda u međuvremenu zaboravili njegovo značenje. Na društvenim mrežama kruže mnogobrojni filmski zapisi o nasilju huligana, ekstremnih navijača u Engleskoj.

Teško mi je shvatiti ljude koji kockaju, pogotovo one lošijeg imovnog stanja. Shvaćam da se teži lagano zarađenom novcu, da se želi popraviti financijska situacija, ali s malo mozga se brzo dođe do zaključka da je puno lakše i vjerojatnije izgubiti novac nego ga zaraditi. Malo mozga svi mi imamo: nitko nije toliko glup da ne shvaća osnovne stvari. Izgleda da u nama postoji neki prekidač koji isključuje alarme u određenim slučajevima, i to upravo kada ne bi trebao.

Doista mi ne ide u glavu razlog zbog kojih ljudi igraju u kazinu. U zadnjih deset godina sam probala igrati nekoliko puta, onako više iz znatiželje. Probala sam one online i one prave koji su sve više rašireni po našim gradovima. Prva stvar koja mi smanjuje užitak je sigurno ta da, po mojoj logici, nema gotovo nikakve šanse da se doista zarade velike pare. Ako uložiš 10 kuna na jedan broj ruleta, dobiješ 350 kuna. Dobro je to, ali mi ne mijenja ništa u životu. Staviti 100 kuna, znajući da je vjerojatnost da izgubim puno veća nego da dobijem, za mene je van pameti. Oni online su za mene totalna dosada. Sjediš doma ispred kompjutera i stišćeš tipke. Zanimljivije mi je igrati neku video igricu. U onim pravim kazinima je nešto zabavnije, ali nedovoljno da me tamo često vide.